Odakle ti ideja za lutkice? Svaki dan na poslu gledam djevojčice kako se igraju sa lutkicama i na tren poželim da se i ja bezbrižno igram sa njima. A s obzirom na to da sam se kao mala i slabo igrala sa lutkicama, nikada mi se nisu posebno dopadale (ja sam se igrala gusara). Pomislila sam zašto ne bih sada napravila svoje lutkice, svoje umijeće pretočila u umjetnost i tako zauvijek zadržala i usrećila dijete u sebi. Naravno odluka nije donesena na osnovu dugog razmišljanja nego sam dobila inspiraciju u momentu, i to je postalo dijelom mog identiteta, nisam se mogla zaustaviti. Zašto si odlučila da baš tako izgledaju? Željela sam prije svega djeci, kroz te lutkice, pokazati da biti drugačiji nije strašno i da se ljudi ne trebaju osuđivati na osnovu izgleda, približiti ih što više sebi i svom svijetu, naučiti ih da u svemu vide skrivenu ljepotu. Ako su lutkice u crnom i imaju neobičnu boju kose, ne znači da su zbog toga manje lijepe ili manje vrijedne od ostalih, tipičnih, "plastičnih" lutkica. Naprotiv, za mene su posebne baš zato što su drugačije i imam osjećaj da sam svakoj lutkici dala osobnost, udahnula dušu i istakla tu skrivenu ljepotu, ali na kraju i mi drugačiji smo isti, svima nam je potrebna ljubav. Cilj mi je da moje lutkice prenose tu poruku. |
U jeku izolacije izazvane Korona virusom ekipa Kultur Tersa odlučila je čitaocima dati, kako bi to ekipa Monty Pythona rekla, nešto potpuno drugačije i kroz razgovor predstaviti vam Nadinu Paščanović koja je nedavno publici predstavila kolekciju svojih, nešto drugačijih, lutkica. Kako uobičavamo da radimo i u našoj emisiji "Kao PodCast" od Nadine smo tražili da nam se predstavi, odnosno da nam kaže ko je ona ? "Ja sam kosmopolita koji provodi mnogo vremena u svojoj glavi gdje se dešavaju različiti kreativni procesi. Kad se sijalica upali, tada se od zbrke rodi ideja koja pronađe način da izađe van. Ono u čemu pronalazim inspiraciju jeste priroda, a mjesec mi pomaže u osvjetljavanju novih ideja koje žurno kucaju na moja vrata u svijetu malih bića iz moje zaigrane mašte. U suprotnosti sa gradskom gužvom , zalasci sunca u zelenilu uz zvuk cvrčaka su mjesta gdje se najljepše osjećam" |
Koliko te lutkice predstavljaju tebe?
"Ja sam te lutkice. One predstavljaju mene, a ja njih. Sa svakim potezom kista, igle i konca sam osjetila određenu emociju u datom trenutku. Za mene one nisu samo obične lutkice, one su moje prijateljice, odraz mene i svega onoga što ja volim. Svakoj sam dala ime, izmislila životnu priču, povezala se sa njima i kroz njih pronašla izgubljene dijelove sebe". Da li na te lutkice možemo da gledamo kao na dio jedne subkulture, da li si ti dio te subkulture i zašto? "Moj svjetonazor je uzrok rađanja ovih lutkica. Mi smo zapravo u jednoj formi interakcije tako da je odgovor svakako DA. Ja sam dio subkulture (gothic subkulture) ili barem nastojim svim srcem to biti ako stvari posmatramo maksimalno realno. Jer ovdje gothic subkultura teško da postoji ili je možda tek u nekom začetku. Istakla bih da se održava gothic event svake druge sedmice u Ag clubu. Kroz taj event se pokušava doprijeti do ljudi koji imaju jedan poseban senzibilitet i želju da se "životni fenomeni" sagledavaju dublje, ozbiljnije i u konačnici sa više ljubavi, iskrenosti i odgovornosti naspram svega onoga što nas okružuje" |
Kakve su reakcije ljudi na lutkice koje su nešto drugačije od onoga što se kod nas može naći, odnosno nešto na šta ljudi nisu navikli?
"Reakcije su razne, to je sasvim i za očekivati. Na stvari koje su hajmo reći "normalne" ljudi će uvijek imati podijeljena mišljenja šta onda očekivati kada je nešto sasvim drugačije?! Bilo je i negativnih komentara, nekima su strašne, nakaradne, a naravno bilo je i lijepih i ohrabrujućih komentara od ljudi kojima je sve ovo novo i do sada neviđeno. Interesantne su im zato što su drugačije, dobijala sam komentare da je to umjetnost, da takvo nešto samo viđaju u stranim zemljama, da su moderne i elegantne, neki su poželjeli čak da takvu jednu imaju u ormaru za ukras, neki čak da kupe unucima... Tako da me raduje sve to, pohvale su dobrodošle i daju mi dodatnu motivaciju, a i kritike, naravno, jer ne bi drugačije znao da radiš nešto dobro ako ne dobiješ kritiku."
"Reakcije su razne, to je sasvim i za očekivati. Na stvari koje su hajmo reći "normalne" ljudi će uvijek imati podijeljena mišljenja šta onda očekivati kada je nešto sasvim drugačije?! Bilo je i negativnih komentara, nekima su strašne, nakaradne, a naravno bilo je i lijepih i ohrabrujućih komentara od ljudi kojima je sve ovo novo i do sada neviđeno. Interesantne su im zato što su drugačije, dobijala sam komentare da je to umjetnost, da takvo nešto samo viđaju u stranim zemljama, da su moderne i elegantne, neki su poželjeli čak da takvu jednu imaju u ormaru za ukras, neki čak da kupe unucima... Tako da me raduje sve to, pohvale su dobrodošle i daju mi dodatnu motivaciju, a i kritike, naravno, jer ne bi drugačije znao da radiš nešto dobro ako ne dobiješ kritiku."
Da li si ih pokazivala djeci i ako jesi kakve su njihove reakcije?
"Da, jesam, naravno. Djeca su mi najveća podrška i motivacija. Na prvu reakciju su ih gledali čudno i postavljali su milion pitanja (što se i očekuje od djece). Zašto crni karmin, zašto ovo, zašto ono i tako u nedogled. Druga reakcija je waoo, pa baš su nam cool, što moja barbika nema tako modernu haljinu, moje barbike sve imaju istu boje kosu, želim i ja tu sa crvenom kosom, takvu nema niko i ja ću kada porastem ofarbati kosu u crveno, ljubičasto i ja ću nositi crne haljine i biti moderna i tako dalje. Na kraju krajeva moj cilj je ispunjen, djeci se dopalo upravo to što je nešto drugačije, uspjeli su naći skrivenu ljepotu u svemu tome. Djeca su spontana i iskrena i kada te dijete prihvati baš takvog drugačijeg i kada u njihovim očima zbog toga budeš poseban, nema ljepšeg osjećaja.
Da li je neko imao uticaj naj dizajn tvojih lutkica?
Najviše sam sama uticala na dizajn lutkica jer sam ih kreirala po sebi, ali svakako da ima i drugih uticaja. Ljudi su me uvijek poprijeko gledali zbog mog izgleda, ali me to nikada nije sputavalo, uvijek sam ostajala dosljedna sebi i unatoč sredini u kojoj živim i dalje ne bih mijenjala sebe nikada. Naravno da svakodnevno pratim preko društvenih mreža stranice koje tretiraju gothic kulturu i muziku, uvijek nađem neke audio i video objave koje insprativno utiču na mene. Također mi je inspricija bio i moj omiljeni knjževnik Edgar Allan Poe i omiljeni režiser Tim Burton. Od svega sam uzela pomalo i unijela u svoje lutkice.
"Da, jesam, naravno. Djeca su mi najveća podrška i motivacija. Na prvu reakciju su ih gledali čudno i postavljali su milion pitanja (što se i očekuje od djece). Zašto crni karmin, zašto ovo, zašto ono i tako u nedogled. Druga reakcija je waoo, pa baš su nam cool, što moja barbika nema tako modernu haljinu, moje barbike sve imaju istu boje kosu, želim i ja tu sa crvenom kosom, takvu nema niko i ja ću kada porastem ofarbati kosu u crveno, ljubičasto i ja ću nositi crne haljine i biti moderna i tako dalje. Na kraju krajeva moj cilj je ispunjen, djeci se dopalo upravo to što je nešto drugačije, uspjeli su naći skrivenu ljepotu u svemu tome. Djeca su spontana i iskrena i kada te dijete prihvati baš takvog drugačijeg i kada u njihovim očima zbog toga budeš poseban, nema ljepšeg osjećaja.
Da li je neko imao uticaj naj dizajn tvojih lutkica?
Najviše sam sama uticala na dizajn lutkica jer sam ih kreirala po sebi, ali svakako da ima i drugih uticaja. Ljudi su me uvijek poprijeko gledali zbog mog izgleda, ali me to nikada nije sputavalo, uvijek sam ostajala dosljedna sebi i unatoč sredini u kojoj živim i dalje ne bih mijenjala sebe nikada. Naravno da svakodnevno pratim preko društvenih mreža stranice koje tretiraju gothic kulturu i muziku, uvijek nađem neke audio i video objave koje insprativno utiču na mene. Također mi je inspricija bio i moj omiljeni knjževnik Edgar Allan Poe i omiljeni režiser Tim Burton. Od svega sam uzela pomalo i unijela u svoje lutkice.